Roditelji kao online odgojitelji: kako prevenirati i prepoznati internetsko nasilje vlastitog djeteta?

Roditelji kao online odgojitelji: kako prevenirati i prepoznati internetsko nasilje vlastitog djeteta?

Napisala: Anamarija Šesnić

Kako zaštititi vlastito dijete i biti dobar roditelj u virtualnom svijetu? Prema istraživanju objavljenom u „Children and Youth Services Review“ čak 70% elektroničkog nasilja se odvija dok je dijete kod kuće, a roditelji nerijetko ne prepoznaju problem i navode nedostatak vlastitih resursa u nošenju s elektroničkim nasiljem te potrebu za dodatnom podrškom u borbi protiv istog. Zbog sve bržeg napredovanja tehnologije djeca su često nekoliko koraka ispred roditelja, što predstavlja jedan od glavnih izazova roditeljstva današnjice. Roditelji su obično zbunjeni i ne znaju kako treba postupiti u digitalnom okruženju i upravo zato treba podići svijest i naglasiti da su roditelji i dalje najodgovornije bliske odrasle osobe koje imaju ključnu ulogu u prevenciji i otkrivanju cyberbullyinga. Ipak, u istraživanju iz 2014. godine koje je provela udruga Korak po korak utvrđeno je da 77% ispitanih roditelja gotovo nikada ne ograničava djetetu vrijeme koje može provesti na internetu, 79% njih gotovo nikada ne razgovara s djetetom o tome što radi na računalu i internetu, a čak 92% ispitanika gotovo nikada ne traži da im dijete pokaže što radi na društvenim mrežama.

Stručnjaci prvo ističu kako je važno da se svaki roditelj upozna s korištenjem društvenih mreža i interneta, a u tome im može pomoći upravo vlastito dijete, koje će se u toj ulozi osjećati odraslo i važno, a ujedno će to biti prilika da se s djetetom razgovara o ponašanju i događajima u virtualnom svijetu. Kada roditelji steknu vještine, dijete će imati osjećaj da se može na njih više osloniti i obratiti im se za pomoć ako se za tim ukaže potreba. Važan savjet roditeljima je i da djeci ne zabranjuju pristup internetu jer time samo mogu pogoršati situaciju i potaknuti dijete da se manje povjerava, već je najsigurniji način zaštite otvorena komunikacija, izgradnja međusobnog povjerenja i osjećaj sigurnosti da se dijete u svakom trenutku može obratiti roditelju. Dakle, potpuna kontrola često je kontraproduktivna, a umjesto toga treba naučiti dijete kako se može samo zaštititi i prepoznati nasilje.

Kako to postići? Ovisno o djetetovoj dobi zajednički postaviti okvirna pravila glede vremena koje se provodi na internetu te sadržaja koje dijete smije gledati, društvenih mreža, vrsti igrica i aplikacija, osoba s kojima može komunicirati i slično. Iako pravila postoje, povremeni nadzor je bitan, kao i osiguravanje djetetove privatnosti i zaštite osobnih podataka. Djetetu treba također objasniti da nikome ne daje svoje lozinke, ne prihvaća nepoznate ljude za prijatelje, ne objavljuje neprimjeren sadržaj itd.

A što ako se nasilje ipak desi? Djetetu treba objasniti da u virtualnom svijetu vrijede ista pravila koja vrijede u realnom svijetu i ono što se smatra ružnim i neprimjerenim u stvarnosti, ružno je i neprimjereno na internetu. S djetetom je potrebno otvoreno i mirno porazgovarati bez osuđujućeg tona te mu dati do znanja da pomoć i sigurnost ima u vama. Djetetu  treba reći da ne uzvraća istom mjerom, već da blokira osobu koja ga zlostavlja. Ako se radi o zlostavljanju od strane djeteta ili djece iz razreda, roditelj može obaviti razgovor sa školskim psihologom i učiteljicom, obratiti se za pomoć različitim udrugama (Hrabri telefon, Korak po korak) i savjetovalištima te u vrlo ozbiljnim slučajevima prijaviti i policiji. Nasilne poruke, slike ili videa treba sačuvati kao dokaz jer elektroničko nasilje ne ostavlja fizičke tragove pa ga je nažalost teže uočiti, ali i dokazati.

Istraživanja generalno sugeriraju da je roditeljska toplina faktor koji ublažava negativne učinke internetskog nasilja ako do njega dođe te da će se djeca podržavajućih roditelja vjerojatnije obratiti roditeljima za pomoć. To uvijek imajte na umu u pristupu s Vašom djecom jer roditelji kojima je vodilja u online odgoju razvijanje otvorene i zdrave komunikacije, povremeno nadziranje te traženje stručne pomoći, kada je to potrebno, dobri su online odgojitelji!


Izvori:


Bohač, I. i Tomljenović, B. (2016). Delete cyberbullying – Priručnik za roditelje. Zagreb. Dostupno na: https://drive.google.com/file/d/0B7oUgb5L1z55UjVLZW9ha190T2c/view

Helfrich, E. L., Doty, J. L., Su, Y. W., Yourell, J. L. i Gabrielli, J. (2020). Parental views on preventing and minimizing negative effects of cyberbullying. Children and Youth Services Review118, 105377.

„Skriveno“ elektroničko nasilje

„Skriveno“ elektroničko nasilje

Napisala: Ana Špac

O elektroničkom nasilju vrlo je lako pronaći brojne članke, ankete, istraživanja, izvješća i druge radove. Ova tema je zasigurno privukla pažnju mnogih stručnjaka, posebice ako je riječ o mladim ljudima, tj. generaciji koja je odrasla tijekom tehnološke revolucije 21. st. Međutim, većina stručnjaka u vidu elektroničkog nasilja podrazumijeva komunikacijske aktivnosti na internetu kojima je svrha poniziti, zadirkivati, prijetiti ili direktno uznemiravati pojedinca. Ove aktivnosti su samo najekstremniji oblik elektroničkog nasilja, ali postoje puno učestaliji oblici koji zahvaćaju širu populaciju; njihovo je djelovanje prikriveno, a posljedice dolaze postepeno i teže ih je uočiti.

Nasilje se može definirati kao svako nametanje vlastite volje, tj. osvajanje nadmoći nad drugom osobom bez njezina pristanka. Može biti direktno ili indirektno. Kada je riječ o elektroničkom nasilju, direktan oblik bi bile npr. poruke mržnje, nasilni komentari, otkrivanje osobnih informacija o drugima, “provaljivanje” u tuđe e-mail adrese ili druge internetske račune i sl. Indirektno elektroničko nasilje bi bilo ono svakodnevno, “skriveno” nasilje. Njemu se ne pridaje puno pažnje te je postalo već prihvatljivi oblik ophođenja. Posebice zahvaća mlađu populaciju te je uvelike utjecalo na njezin razvoj.

Jedan oblik indirektnog elektroničkog nasilja bi bilo prosuđivanje drugih ljudi na  temelju profila s društvenih mreža. Već je postalo normalno da, ukoliko ste tek upoznali ili čuli za nekog, prvo potražite njegove profile na društvenim mrežama, te na temelju toga donesete zaključke o njegovom životu i osobnosti. Ovo ponašanje je štetno za obje strane budući da se tako lako rađaju predrasude te da osoba lako dobije lošu reputaciju iz nedosljednih izvora informacija; ali i u suprotnom slučaju, lako se rađa zavist i nezadovoljstvo vlastitim životom ukoliko dođe do uspoređivanja vlastitog života s onim što drugi ljudi predstavljaju na društvenim mrežama. Na ovo se nadovezuju i brojni celebrityji i influenceri, čiji su životi česta tema razgovora te se o njima saznaje putem portala ili društvenih mreža. Oni postaju idoli, a njihov život idealan. Oni određuju što će biti prihvatljivo i popularno za sve, tj. pokreću “trendove” i mogu utjecati na stavove i razmišljanja ljudi. Tako dolazi do stvaranja “internet populacije”, odnosno široke skupine ljudi, koja je prihvatila određene karakteristike, stilove, mišljenja, stavove, pa čak i probleme jer su to vidjeli na internetu. Za to može biti odgovoran utjecajan pojedinac (celebrity) ili  javnost, tj. jer “svi to rade tako” (ideja, ponašanje ili stil koji se širi od osobe do osobe putem internet kulture se popularno naziva meme).  “Internet populacijom” je vrlo lako manipulirati budući da nema razvijenog kritičkog promišljanja. Pravi primjer za ovo bi bilo događanje s kraja 2017. kada je na internetu postao popularan meme pod nazivom “Tide Pod Challenge”. To je zapravo bio izazov koji je pozivao na konzumiranje tableta za perilicu rublja marke Tide. Iako svjesni ludosti, mnogi (ponajviše adolescenti) su se odazvali te su snimali i objavljivali videa na kojima konzumiraju spomenute tablete. Mnogi su tako završavali u bolnici zbog trovanja te pretrpjeli posljedice.

Elektroničko nasilje se ne mora nužno odvijati na internetu. Stvaranje bilo kakve ovisnosti o tehnologiji također se može smatrati nasiljem, budući da nam je tehnologija nametnuta, te je danas gotovo nemoguće zamisliti život bez smartphonea, osobnih računala, tableta… Drugim riječima, “prisiljeni” smo trošiti novac na navedene predmete te je bez njih naš život nezamisliv.

Lažne vijesti (eng. fake news) su zaseban oblik nasilja, budući da se na ovaj način šire dezinformacije i kontrolira populacija, koja zbog nedostatka kritičkog mišljenja naivno prihvaća “servirane” informacije smatrajući ih uvijek dosljednima. Posljedice ovoga mogu biti svakakve; od širenja mržnje, krivih osuda do nemira, prosvjeda i pobune populacije.

Posljedice svega ovoga najviše je osjetila najmlađa generacija; oni koji su odrasli uz tehnologiju. Studije pokazuju da se mogućnost razvitka komunikacijskih, motornih i međuljudskih sposobnosti smanjuje kod djece koja provode vrijeme gledajući u ekrane. Također, konstantno korištenje tehnologije utječe na fizičku aktivnost i san.

Ipak, najgore psihološke posljedice su one koje se ne mogu očitati studijama ili izmjeriti na bilo kakav način. Tu se radi o načinu na koji mlada generacija doživljava svakodnevni život. Sve se češće kod mladih ljudi pojavljuje depresija i anksioznost, a tu je i FOMO (“fear of missing out” – potreba stalne povezanosti na društvenim mrežama). No, nitko tko to nije proživio ne može u potpunosti razumjeti kako količina likeova i komentara utječe na raspoloženje, tj. kako smo sretni kada nam slika dobije puno likeova ili kada nam upravo ona osoba za koju smo to mi željeli “seena” story. Tako da je dovoljan jedan pogled u malu ciglu koja se nalazi u našem džepu i raspoloženje se može u trenu promijeniti od tužnog na sretno i obratno. Zapravo, uz stvarnost i sve teškoće stvarnog svijeta mi smo sebi stvorili još jedan, virtualni, koji dolazi s vlastitim problemima.

Za zaključak, potrebno je definirati elektroničko nasilje kao svaku aktivnost uz korištenje tehnologije koja se može smatrati štetnom za pojedinca i/ili opće dobro. Tek je uz ovu definiciju moguće sagledati širu sliku i vidjeti pravu problematiku korištenja tehnologije, a kao jedino moguće rješenje bitno je podići svjesnost ljudi (osobito mladih) o ovom problemu.

Primjerenost sadržaja u medijima i na internetu za djecu

Primjerenost sadržaja u medijima i na internetu za djecu

Napisala: Božena Damjanović

            Istraživanje EU Kids Online u Hrvatskoj došlo je do zaključka da se gotovo dvije trećine djece i mladih od 9 do 18 godina na internetu susrelo s neželjenim seksualnim sadržajem (fotografija ili video gole osobe). U najmlađoj ispitanoj dobnoj skupini, od 9 do 11 godina, čak tri četvrtine djece se susrelo s takvim sadržajima, iako im nije bila namjera vidjeti ih.

Kako online iskustva utječu na mentalno zdravlje mladih? (rezultati nacionalnog istraživačkog projekta “Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih“)

Kako online iskustva utječu na mentalno zdravlje mladih? (rezultati nacionalnog istraživačkog projekta “Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih“)

Kroz 2019. godinu Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, u suradnji s Gradskim uredom za zdravstvo Grada Zagreba i Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu, provela je nacionalni istraživački projekt „Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih”. Bili su uključeni učenici prvih i trećih razreda srednjih škola iz Osijeka, Zagreba, Rijeke, Splita i Dubrovnika (ukupno njih 1772).

Continue reading
Statistički podaci o korištenju interneta

Statistički podaci o korištenju interneta

Prema svjetskim istraživanjima djeca i mladi od 8 do 18 godina dnevno provedu 7 sati i 38 minuta koristeći razne medije. Majke prosječno provedu 3,5 h, a očevi 3,9 h na internetu dnevno, a s druge strane u razgovoru s djetetom majke u prosjeku provedu 8 minuta a očevi 3 minute dnevno. Roditeljsko korištenje interneta je usko povezano s dječjim!

Continue reading
Sexting i sextortion

Sexting i sextortion

Sexting je kovanica dviju engleskih riječi: sex (seks) i texting (dopisivanje). To je slanje ili primanje ili prosljeđivanje seksualno sugestivnih ili eksplicitnih sadržaja, koji uključuju pisane poruke, osobne ili tuđe fotografije i videouratke, putem mobitela ili interneta.

Continue reading
Rječnik cyberbullying pojmova i društvenih mreža

Rječnik cyberbullying pojmova i društvenih mreža

Catfishing – otvaranje lažnih profila putem kojih napadač navodi drugu osobu na ljubavnu vezu putem interneta.

Cyber uhođenje – učestalo praćenje osobe putem interneta koje uključuje prijetnje i nanošenje štete njenoj privatnosti.

Flaming – namjerno slanje agresivnih, uvredljivih i neprimjerenih poruka s ciljem poticanja online svađe i nasilja.

Continue reading