Napisala: Fedora Santini
Kako su društvene mreže napredovale, mladi su postali rizična skupina za izlaganje vrijeđanju, zlostavljanju i prijetnjama. Oni koji na online mrežama dijele devijantna mišljenja, agresivnost ili mržnju usmjerenu prema drugima lakše pronalaze partnere koji s njima dijele mišljenje nego što su to mogli prije, te svoje mišljenje iznose otvoreno bez skrivanja identiteta (Hawdon, Ryan i Lucht, 2014.). Najviše takvih komentara prisutno je na Facebooku i YouTubeu. Takve društvene mreže omogućuju hate grupama alate kojima će širiti svoju poruku. Oni koriste pažljivo osmišljene metode da bi privukli mlade koji će na njihove komentare reagirati. Komuniciranje s nepoznatim osobama povezano je s većim rizikom izloženosti govoru mržnje. Veći rizik imaju i mladi s dobrim akademskim postignućima, jer su sposobniji prepoznati takav sadržaj. Što su mladi manje suzdržani na online mrežama te što se slobodnije izražavaju imaju veći rizik da će biti žrtva govora mržnje (Harriman i sur., 2020.).
Govori mržnje ili tzv. hate komentari najčešće su usmjereni na seksualnu orijentaciju, vjersku orijentaciju, nacionalnost, spol te fizički izgled. Dugoročno izlaganje hate komentarima može uzrokovati diskriminaciju najranjivijih skupina, što će za posljedicu imati razvoj previše obrambenih stavova koji mogu biti opasni i koji mogu trajati mjesecima ili čak godinama (Harriman i sur., 2020.). Neka istraživanja izloženosti mladih materijalu mržnje na internetu pokazuju da je posjećivanje stranica mržnje povezano s ozbiljno nasilnim ponašanjem (Hawdon, Ryan i Lucht, 2014.). Nasilno i rizično ponašanje povezano je s lošim uklapanjem u društvo, a socijalna podrška, poput dobrih obiteljskih odnosa, služi kao zaštitni čimbenik protiv izvanmrežne viktimizacije, odnosno mogućnosti da se postane žrtvom govora mržnje. Stoga su mladi ljudi kojima nedostaje socijalna podrška vjerojatno i ranjiviji na internetsko nasilje. Također, mladi koji su žrtve offline nasilja imaju veću vjerojatnost da će biti žrtve online nasilja. Vrlo je vjerojatno da su žrtve bile nesretne i da su tijekom prethodne tri godine fizički zlostavljene u stvarnom, offline životu. Kao i izvanmrežni, tako i mrežni problemi imaju negativne psihološke posljedice za mlade. Online zajednice nude važne izvore društvene identifikacije mladih, a mnogi mladi ne čine razliku među ljudima koje upoznaju na online mrežama te onih koje susreću izvan mreže. Stoga mrežne grupe mržnje mogu postati izvor druženja djece i mladih (Hawdon, Ryan i Lucht, 2014.).
Govori mržnje mogu dovesti do radikalizacije kod mladih. Mladi vjeruju kako je nasilje nad drugima opravdano ukoliko se radi o obrani vlastite grupe. Mali broj djece unutar grupe može biti radikaliziran do te mjere da su spremni zagovarati nasilna djela na internetu. Mladi se mogu dovesti u takvu situaciju da vjeruju kako se obiteljske, socijalne ili kulturne vrijednosti čine bezvrijednima, pa kažemo da pate od anomije (Amon, 2010.). Stoga su skloni tražiti skupine koje će im dati osjećaj vrijednosti, zamjenske obitelji i identiteta, a to je sastavni dio adolescencije. Ukoliko je dovedeno do krajnjih granica, to može pružiti podršku širiteljima mržnje. Društvene mreže imaju tu sposobnost da omoguće mladima koji su „zainteresirani“ za širenje mržnje da pronađu prijatelje što je ključ za razvijanje osjećaja grupnog identiteta koji je toliko važan u procesu radikalizacije. Za hate grupe najveća prednost društvenih medija je omogućavanje mladima da sami šire govor mržnje dijeljenjem i lajkanjem sadržaja ili preporučivanjem videozapisa. Kako bismo unaprijed spriječili izloženost takvom sadržaju, potrebno je fokusirati se na educiranje djece o rizicima prisutnim na online mrežama te o prirodi zlobnih komentara. Program bi uključivao učenje pojedinca kako ograničiti vrijeme provedeno na internetu te kako izbjegavati rizične situacije kao što je komunikacija s nepoznatim osobama (Wotorson, 2003.). Neki od savjeta za djecu bili bi: 1. ako se susretnu s online govorom mržnje, bitno je odmah o tome obavijestiti roditelja, nekog odraslog člana obitelji ili učitelja, 2. ukoliko se osjećaju neugodno ili nesigurno kada pročitaju nešto uznemirujuće u chat sobi ili internetskoj stranici, trebaju se odjaviti i obavijestiti učitelja, knjižničara ili roditelja, 3. ne odgovarati na poruke koje sadrže mržnju ili nasilje.
Izvori:
Harriman, N., Shortland, N., Su, M., Cote T., Testa M. A., Savoia, E. (2020). Youth Exposure to Hate in the Online Space: An Exploratory Analysis. Int. J. Environ. Res. Public Health, 17(22), 8531. URL: https://www.mdpi.com/1660-4601/17/22/8531/html
Hawdon, J., Oksanen, A. i Räsänen, P. (2014). Victims of Online Groups: American Youth’s Exposure to Online Hate Speech. The Causes and Consequences of Group Violence: From Bullies to Terrorists (str.165–182). Lexington Books. URL: https://www.researchgate.net/publication/264553660_Victims_of_Online_Groups_American_Youth%27s_Exposure_to_Online_Hate_Speech?enrichId=rgreq-abecf755229e4b0039539141ef1f2643-XXX&enrichSource=Y292ZXJQYWdlOzI2NDU1MzY2MDtBUzozOTE5Nzc2NTgwMTE2NDlAMTQ3MDQ2NjE2NDIxNQ%3D%3D&el=1_x_2&_esc=publicationCoverPdf
Wotorson, M. (2003). Hate on the Internet: A Response Guide for Educators and Families. Washington DC:A Partners Against Hate publication. URL: http://www.partnersagainsthate.org/publications/hoi_full.pdf
Marsi, F. (2019). How the far right is weaponising irony to spread anti-Muslim hatred. Retrieved April 25, 2019. URL: https://www.thenational.ae/world/europe/how-the-far-right-is-weaponising-irony-to-spread-anti-muslim-hatred-1.841430
Amon, K. (2010). Grooming for Terror: the Internet and Young People. Psychiatry, Psychology& Law, 17(3), 424-437.
http://www.fesbp.hu/common/pdf/Hate_Speech_Stanek_20160519.pdf
https://www.researchgate.net/publication/215660527_Fighting_Hate_and_Bigotry_on_the_Internet
http://floodhelp.uno.edu/uploads/Content%20Analysis/Gertstenfeld.pdf
https://epub.ub.uni-muenchen.de/68826/1/Rieger_Hate_and_counter-voices_in_the_Internet.pdf