Napisala: Petra Dominis Žura

Cyberbullying je čin kojim se nečija puka zabava može vrlo lako pretvoriti u noćnu moru drugoga; ono je zlostavljanje osoba putem elektroničkih kanala, najčešće društvenih mreža. Sve popularniji  način zlostavljanja žrtava  je “body shaming”- posramljivanje tijela.

Ovaj relativno recentan oblik nasilja postaje sve veći društveni problem; definicija koju prihvaća većina  istraživača te koja je postala dio nekolicine rječnika jest sljedeća: Body shaming čin je podvrgavanja osobe izrugivanju ili kritici  zbog navodnih tjelesnih nedostataka ili nesavršenosti. 

Naglašen je izraz ‘navodni’ nedostatci budući da su isti tek puki odraz društvenih očekivanja u smislu prihvatljivih standarda ljepote i izgleda. Ovaj zlostavljački čin negativno utječe na zdravlje žrtve te može imati dalekosežne posljedice. Posljedice koje ovakvo ponašanje izaziva utječu samo na žrtvu budući da su istraživanja pokazala kako nasilnici koji koriste body shaming prolaze uglavnom bez sankcija te pokazuju potpunu odsutnost empatije prema osobama kojima je usmjeren čin posramljivanja.

Nastavno na potonje, negativni utjecaji na ljudsko zdravlje manifestiraju se kod žrtve na način da body shaming:

• uništava samopouzdanje
• vodi preispitivanju vlastitih stavova
• iskrivljuje sliku o sebi kao osobi
• uzrokuje depresiju i anksioznost
• potiče izbjegavajuće te izolirajuće ponašanje
• potiče opsesivne misli o vlastitoj slici
• može uzrokovati poremećaje prehrane kao što su anoreksija, bulimija, prejedanje
• potiče emocije ljutnje, tuge i osjećaja nedostatnosti i manje vrijednosti.

Ovaj fenomen jednako pogađa žene i muškarce, iako je prisutna prevalencija viktimizacije žena u ovom području budući da je sama beauty industrija više usmjerena ženskom spolu. Neke od najčešćih karakteristika zbog kojih žene bivaju izrugivane su tjelesni faktori: mršavost, debljina, izgled i stanje kože, visina, (ne)korištenje šminke, dlakavost, oblik i veličina pojedinog dijela tijela, izbor odjeće i dr. Kod muškaraca primjećujemo slične faktore kojih nasilnici smatraju pogodnim za izvrgavanje ruglu. To su prije svega stereotipna mišljenja “nedovoljne muškosti”, kao npr. izbor odjeće koja se prema ustaljenim društvenim normama smatra ženskom ili muškom, zatim debljina, mršavost, muskulatura tijela, veličina muškog reproduktivnog organa, ćelavost te određene tjelesne funkcije kao pretjerano znojenje. Zlostavljači najčešće svojim zlobnim komentarima ciljaju na dio tijela žrtve u namjeri da povrijede i naškode istoj. Nažalost, živimo u društvu koje smatra da je iskazivanje vlastitog mišljenja važnije od poštivanja osjećaja drugih. Riječi imaju težinu i moć da nas povrijede. Nesvjesno, riječi mogu natjerati osobu da teži nerealističnim očekivanjima u vezi svoga tijela. Prema istraživanju NEDA-e (National Eating Disorders Association) 65% osoba s dijagnosticiranim poremećajem u prehrani izjavilo je kako je zlostavljanje izravno utjecalo na njihovo stanje.

Body shaming prisutan je u društvu od pamtivijeka, no tek je nedavno, sve većom konzumacijom platformi poput Instagrama, Twittera, Snapchata, Pinteresta i drugih, ovaj fenomen poprimio pozamašne i ozbiljne razmjere. Prisjetimo se samo kako su kroz TV, crtane i igrane filmove prikazivani ljudi jače tjelesne građe; gotovo uvijek se povezuju s atributima lijenosti, neaktivnosti, bolesti i ismijavaju se nerijetkim uspoređivanjem sa životinjama (krava, kit, slon itd.). U našoj je kulturi društveno prihvatljivo zbijati „dobronamjerne“ šale na račun nečije težine, sugerirati drugome smanjenje tjelesne težine pod izlikom „da je to dobro za njihovo zdravlje“. Pri ovoj tvrdnji ne referiramo se na savjete usmjerene osobama koje pate od pretilosti i čije je zdravlje ozbiljno ugroženo. Naravno, bitan je i način na koji se osobi sugerira rečeno pa svakako ne bismo smjeli  koristiti podsmijeh, ironiju ili sarkazam ukoliko zaista nekome želimo pomoći u donošenju zdravijih životnih navika. Ukoliko šaljivi i ini komentari na ovu tematiku imaju kao posljedicu vrijeđanje i izrugivanje, riječ je o body shamingu. Isto vrijedi i za sugestije i komentare usmjerene mršavim osobama. Tako se među popularnim komentarima na društvenim mrežama (a i u stvarnoj interakciji) mogu pronaći sljedeći:

„Bila bi bomba kad bi malo smršavila.“

„Nabaci malo mesa na kosti, izgledaš kao vješalica.“

„Nema šanse da staneš u tu haljinu.“

„Zar ćeš to sve pojesti?“

„Tako si debela/odvratna.“

„Moramo pozvati vučnu službu.“

„Lijepa si za veliku curu.“

„Nosi crno, stanjuje ti figuru.“

Osim verbalnih manifestacija body shaminga nailazimo na još niz radnji kojima zlostavljači vrijeđaju žrtve. Alarmantna je činjenica da nasilnici nisu samo pojedinci iza malih ekrana.  Mnoge žrtve prijavljuju slučajeve gdje su njihove privatne fotografije uzimane bez dozvole vlasnika te upotrebljavane za slike „prije i poslije“ u svrhu reklamiranja proizvoda za smanjenje tjelesne težine. Korporacije i sponzorirani programi često ciljaju na žrtve šaljući im reklamne oglase sadržaja „kako smršavjeti“, „kako izgledati bolje, ljepše, mlađe“, opetovano bez prethodnog pitanja i odobrenja osobe želi li spomenuto ili ne.

 Izranjaju mnogi profili koji sustavno i ciljano ismijavaju tijela koja nisu u kalupu društveno prihvatljivih. Tako je npr. Facebook profil imena Project Harpoon postavljen s namjerom da „trola“ profile osoba i pomoću alata za editiranje preoblikuje njihovo tijelo u tanje verzije. Sadržaje nastale na ovaj gnjusan i diskriminirajući način javnost je dijelila pod hashtagom #thinnerbeauty.

Body shaming nasilan je i neprimjeren čin, bio on u živo ili online, a karakterizira ga negativna osuda osobe temeljena na njenom fizičkom izgledu. Tipično, ljude se posramljuje kada se njihova tjelesna težina smatra prevelikom ili premalom ili ako se njihov izgled na smatra lijepim od strane većine. Naša kultura veliča idealiziranu tjelesnu sliku, na televiziji, na filmu, u časopisima, u virtualnom prostoru. Kada se u tim prostorima pojave osobe koje nasilnici smatraju neprihvatljivima, one postaju njihove žrtve. U krajnjim slučajevima, ne nailazeći na pomoć i podršku okoline, žrtva može posegnuti za samoubojstvom odgovarajući na taj način na konstantno zlostavljanje.

Izuzetno je bitno na vrijeme prepoznati ovakav oblik nasilja te primjereno i s razumijevanjem reagirati na isto. Ovaj zadatak predstavlja golem izazov žrtvama, roditeljima, nastavnicima,   socijalnim radnicima i svim dionicima koji su u službi zaštite žrtve iz razloga što društvo u cjelini još uvijek prihvaća izrugivanje kao bezazlenu zabavu. Ipak, malen pomak prema zaštiti žrtava cyberbullyinga i body shaminga vidljiv je u stvarnom i virtualnom svijetu.  S obzirom na potonje, izuzetno je pohvalan primjer Indonezije čiji pravni sustav prepoznaje body shaming kao kriminalnu radnju te zakonom kažnjava počinitelja te štiti žrtvu. U virtualnom svijetu, svjedoci smo izranjanja mnogih grupa podrške žrtvama cyberbullyinga, stranicama koje propagiraju pozitivnu sliku o sebi, bez obzira na veličinu, boju, obliku (#bodypositivity), savjetodavnih stranica i stranica za zaštitu mentalnog zdravlja.

U našoj je državi svakako potrebno sustavnije istraživanje fenomena elektroničkog nasilja kako bismo na najbolji mogući način pružili pomoć žrtvama. Dok na tom polju ne dostignemo razinu daleke nam Indonezije u sankcioniranju nasilnika, najmanje što možemo učiniti jest pružiti jedan “klik” i “like” novim snagama koje se u virtualnom svijetu bore protiv ovih oblika nasilja te biti bolji i ljubazniji prema onima koje je umjetno stvorena društvena norma stavila na marginu.

Izvori:  

Stacey, C. “The Walk of (Body) Shame: The Detrimental Repercussions of Cyberbullying.” (2017).

Pratiwi, Elsa. Law Enforcement Efforts against the Crime of Body Shaming Through Mediation. Pancasila and Law Review. 1. 101. (2021).

Tan, Kim Hua. Stop Cyberbullying. (2019).

Meet Project Harpoon, the Photoshop bullies attacking larger women on Facebook (https://thenextweb.com/facebook/2015/08/21/little-dicks-vs-larger-women/)

I’m Sick of Being Fat-Shamed by Instagram (https://www.oprahmag.com/life/health/a23555561/instagram-ads-fat-shaming/)

Words Have Power: Can they lead to an eating disorder? (https://www.magnolia-creek.com/eating-disorder-recovery-blog/what-is-body-shaming/)

“Body-shaming.” Merriam-Webster.com Dictionary (https://www.merriam-webster.com/dictionary/body-shaming)