Napisala: Tamara Golubić

Kako bi se smanjila mogućnost pojave elektroničkog nasilja, mladi mogu koristiti neke od preventivnih strategija u svrhu samozaštite. Proces odabira strategije sadrži nekoliko koraka. Ponajprije je potrebno da su mladi svjesni online prijetnji i mogućnosti pojave elektroničkog nasilja, a nakon toga je i njihova procjena potrebe za sprječavanjem potencijalnih budućih prijetnji. Zatim se utvrđuju vlastiti resursi i načini oko toga može li se išta učiniti za sprječavanje elektroničkog nasilja. Ukoliko ova procjena završi zaključkom da se ne može ništa učiniti, ne dolazi do usvajanja nijedne strategije. Ukoliko proces procjene završi pozitivno i mladi usvoje uvjerenje da mogu učiniti nešto po pitanju sprječavanja elektroničkog nasilja, tada koriste pristup fokusiran na problem. U tom slučaju odabiru preventivne strategije suočavanja s elektroničkim nasiljem, a to mogu biti: razgovor uživo te povećana sigurnost i pozornost.

• Razgovor uživo

Do razgovora uživo dolazi u slučajevima kada već postoji buka u komunikacijskom kanalu između primatelja i pošiljatelja poruke, odnosno postoje poruke koje nisu shvatljive primatelju. Pogrešno shvaćanje poruka ili komentara online može dovesti do elektroničkog nasilja. Naime, ukoliko primatelj poruke pogrešno shvati tu poruku ili komentar, može nastaviti komunicirati online na način koji će obezvrjeđivati i omalovažavati pošiljatelja poruke. Stoga je najbolje prokomentirati takve poruke ili komentare uživo s osobom koja ih je napisala. Rješavanje problema razgovorom uživo omogućava prepoznavanje verbalnih (poput tona komunikacije) i neverbalnih (poput gesta i mimika) znakova koji nam pomažu shvatiti što pošiljatelj poruke zapravo želi prenijeti. Uz to, veća je mogućnost  da se pomoću tih znakova otkrije laže li nam pošiljatelj ili je iskren u onome što prenosi. Na taj način smanjena je mogućnost pogrešnih shvaćanja poruka te neprijateljskog reagiranja prema pošiljatelju poruke.

• Povećana sigurnost i pozornost

Preventivna strategija koja se preporuča svim mladima jest povećana sigurnost i pozornost online. Sigurnost na internetu može se povećati mjerama zaštite poput korištenja sigurnosnih lozinki (korištenje jake lozinke, zadržavanja lozinke samo za sebe i češće mijenjanje lozinke), ograničenim davanjem osobnih informacija, postavljanjem postavki objava na privatno, provjeravanjem osoba koje šalju zahtjeve i neprihvaćanjem nepoznatih osoba za prijatelje na društvenim mrežama, onemogućavanjem identificiranja lokacije, filtriranjem informacija koje se dijele online itd. Ovim mjerama prevenira se mogućnost hakiranja računa i elektroničkog nasilja. Pozornost na rizične situacije na internetu i elektroničko nasilje može se povećati saznavanjem informacija o negativnim posljedicama elektroničkog nasilja putem medija, roditelja, škole i bliskih osoba. Stoga je potrebno razgovarati o slučajevima elektroničkog nasilja i približiti ih mladima kako bi shvatili njihov značaj. Na taj način smanjuje se vjerojatnost da će netko od njih provoditi elektroničko nasilje.

Naposljetku, važno je raditi na poboljšanju vještina i sposobnosti mladih koje će ih voditi do usvajanja preventivnih strategija te zaštite od prijetnji na internetu i internetskog nasilja.

Literatura:

Parris, L., Varjas, K. i Meyers, J. (2014). “‘The Internet is a mask’”: High school students’ suggestions for preventing cyberbullying. Western Journal of Emergency Medicine, 15(5), 587–592.

Parris, L., Varjas, K., Meyers, J. i Cutts, H. (2011). High school students’ perceptions of coping with cyberbullying. Youth and Society, 44(2), 284–306.