Napisala: Tamara Golubić

Čest savjet koji se može čuti u vezi elektroničkog nasilja jest da ga je najbolje ignorirati i da će tako prestati, a strategija koja se preporuča u tu svrhu je gašenje računala ili mobitela. No, to je  samo mit, odnosno objašnjenje bez racionalnog i znanstvenog temelja, a ne efikasna strategija. Zašto?

Ova strategija je neučinkovita i nepreporučljiva jer je tehnologija u današnje vrijeme neizbježna za funkcioniranje mladih. Djeca i mladi putem tehnologije obavljaju zadatke za školu, istražuju, educiraju se, bave se hobijima poput pisanja blogova, povezuju se međusobno itd., odnosno vježbaju vlastite socijalne vještine. Ukoliko bi im se oduzela mogućnost korištenja interneta ili mobitela osjećali bi se zakinuti, posebice jer svi njihovi prijatelji koriste tehnologiju, zbog čega bi također mogli postati žrtve nasilja uživo. No, bili bi zakinuti i za sve prednosti tehnologije. Zbog toga je nerealistično očekivati od djece i mladih da budu bez tehnologije, kao i da će ova strategija biti dugoročno učinkovita.

Nadalje, ova strategija može biti shvaćena kao kazna koju mladi ne mogu shvatiti, a pogotovo ako su nedužne žrtve. Ovu strategiju možemo izjednačiti s time da kažemo djetetu da, kako bi zaustavilo zlostavljanje u školi, prestane odlaziti u školu. No, to nije jedino i pravo rješenje, kao što nije rješenje ugasiti tehnologiju jer se elektroničko nasilje može događati i djetetu koje nije online. Naime, internet ima veliku publiku i snagu pisane riječi te iako žrtva ugasi vlastiti Internet, napisano ostaje te se ono i dalje može dijeliti i utjecati na žrtvu. Tako i dalje može doći do poticanja grupne mržnje, napada na privatnost, širenja nasilnih i uvredljivih komentara, kreiranja internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka. Tako da i nakon nekog perioda kad se žrtva vrati online svijetu, može opet pročitati napisano ili se i u offline periodu i dalje s time suočavati u školi ili nekom drugom okruženju kad joj kolege mogu o tome pričati, pokazivati joj online sadržaj i rugati joj se na taj račun.

Dakle, savjet da se ugasi tehnologija i da će time stati nasilje jest neefikasan i nerealan. Stoga je bolje koristiti drukčije strategije. Na primjer, u slučajevima kad se nasilje dešava putem foruma ili bloga, kontaktirati moderatore stranica kako bi uklonili neprimjereni sadržaj, no prije toga je potrebno sačuvati dokaze koji mogu poslužiti ukoliko se nasilje nastavi. Također, bolje strategije su podizanje svijesti i učenje djece i mladih o tome da internet nije bezopasno i sigurno mjesto kako se čini te prepoznavanje neprikladnih internetskih stranica koje je bolje što  prije napustiti. Uz to, djecu i mlade je potrebno savjetovati da koriste jake lozinke koje će samo oni znati, da ne navode svoje i tuđe osobne podatke javno, da ne šire tračeve o drugima online, da ne dijele vlastite fotografije javno s nepoznatom publikom, da blokiraju određene korisnike, da ne dijele vlastiti broj mobitela itd. Naposljetku, važno je učiti djecu i mlade korištenju interneta u svrhu slanja pozitivnih, a ne negativnih poruka.

Literatura:

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. (2010). Nasilje preko interneta – cyberbullying. Preuzeto s: https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/

Sabella, R. A., Patchin, J. W. i Hinduja, S. (2013). Cyberbullying myths and realities. Computers in Human Behavior, 29, 2703–2711.