Rizični i zaštitni čimbenici u okviru činjenja i doživljavanja elektroničkih oblika nasilja

Rizični i zaštitni čimbenici u okviru činjenja i doživljavanja elektroničkih oblika nasilja

Elektroničko nasilje proizvodi razne negativne posljedice za žrtve, ali i za ostale sudionike, bez obzira radi li se o počiniteljima ili svjedocima. S obzirom da su svi navedeni pod većim rizikom od razvijanja neprilagođenog psihosocijalnog doživljavanja i ponašanja ili određenih psihopatoloških smetnji i poremećaja, nužno je prepoznati i definirati sve one čimbenike čije je djelovanje okarakterizirano kao zaštitno ili pak rizično za sudjelovanje u online nasilničkim ponašanjima, da bi se mogle izraditi i implementirati što efikasnije mjere i programi u svrhu preveniranja i interveniranja u slučajevima nasilja, te razvijati programi pomoći i zaštite za sve sudionike elektroničkog nasilja. Pod zaštitne čimbenike ubrajaju se svi oni faktori koji su povezani sa sprječavanjem ili smanjenjem vjerojatnosti za pojavu elektroničkog nasilja, dok se pod rizične čimbenike ubrajaju svi oni faktori koji povećaju vjerojatnost za pojavu ili širenje takvih oblika nasilja. Također, čimbenici zaštite i rizika mogu se promatrati s aspekta različitih domena iz kojih proizlaze: individualnih, obiteljskih, školskih i vršnjačkih, te domene šire zajednice.

Zaštitni čimbenici

Individualne osobine
Zaštitni čimbenici uključuju sve one osobine pojedinca, bilo naslijeđene ili stečene, koje doprinose smanjenju rizika od uključivanja ili razvijanja posljedica sudjelovanja u elektroničkom nasilju. Izvor su osobnih snaga i kompetencija pojedinca koje određuju način suočavanja i nošenja s različitim nepoželjnim i neprimjerenim ponašanjima. Pokazalo se kako su naprednije intelektualne sposobnosti, viši školski uspjeh te visoko samopoštovanje negativni prediktori uključenosti u različita antisocijalna ponašanja. Također, visoka razina samokontrole u vidu sposobnosti kratkoročnog ili dugoročnog suzdržavanja od činjenja nepoželjnog ponašanja, kao i sposobnost kontrole negativnih reakcija i emocija poput ljutnje, straha i tuge, doprinose manjoj vjerojatnosti od uključivanja u činjenje elektroničkog nasilja. Osobe koje su usvojile adaptivne strategije rješavanja problema i socijalnih konflikata, vjerojatnije će na nasilje odgovoriti primjerenim i neagresivnim reakcijama. Također, posebno se ističu odrednice ponašanja koje su usmjerene na dobrobit drugih, kao što su empatija i moralne vrijednosti. Sposobnost prepoznavanja i dijeljenja tuđih emocija pridonosi većoj osviještenosti i osjetljivosti na patnju drugog, dok osobna odgovornost, moralni osjećaji te moralna prosudba smanjuju vjerojatnost od nanošenja štete drugim pojedincima.

Individualni zaštitni čimbenici:

  • više intelektualne sposobnosti
  • visoko samopoštovanje i samopouzdanje
  • visok školski uspjeh
  • razvijena emocionalna regulacija
  • uspješna samokontrola
  • konstruktivne strategije rješavanja problema
  • viša razina empatije
  • više razine moralnih odrednica ponašanja.

Obiteljski čimbenici
Važnom odrednicom se pokazao odnos djece s roditeljima te kompetencije samih roditelja u odgoju i poučavanju mladih. Naime, toplo obiteljsko okruženje s niskim razinama konflikata, te pozitivna i otvorena komunikacija djece s roditeljima doprinose manjoj vjerojatnosti da će pojedinac biti uključen u nasilna djelovanja. Roditelji koji iskazuju adekvatnu skrb i brigu za dijete, pokazuju visoku emocionalnost, ali i bihevioralnu kontrolu u vidu postavljanja jasnih granica i pravila djetetu djeluju kao značajni zaštitni faktori. Pritom je bitna odrednica roditeljskog znanja i vještina u pogledu digitalnih tehnologija: roditelji koji pokazuju više razine informiranosti i upućenosti, lakše mogu educirati i nadzirati dijete u korištenju elektroničkih medija.

Obiteljski zaštitni čimbenici:

  • pozitivan odnos s roditeljima
  • topla i otvorena komunikacija djeteta i roditelja
  • odnos povjerenja i podrške
  • autoritativan roditeljski stil
  • visoka razina roditeljskog znanja i informiranosti
  • adekvatan nadzor i kontrola djeteta.

Čimbenici vezani uz školu i vršnjake
Uključuju sve one mjere koje stručnjaci u odgojno-obrazovnim ustanovama provode s ciljem sprječavanja pojave nasilja, ali i pružanja podrške djeci uključenoj u elektroničko nasilje. Provođenje preventivnih programa, ali i pružanje psihosocijalne podrške žrtvama i počiniteljima nasilja od visoke je važnosti za suzbijanje pojave  i ublažavanje posljedica nasilja među djecom. Također, djeca koja imaju pozitivne stavove prema školi i vršnjacima, razvijaju otvorene i podržavajuće odnose sa stručnim djelatnicima te se uče toleranciji, međusobnom uvažavanju i konstruktivnim strategijama rješavanja konflikata, imaju nižu vjerojatnost za sudjelovanje u nasilničkim ponašanjima.

Školski i vršnjački zaštitni čimbenici:

  • pozitivan stav prema školi
  • otvorena i dvosmjerna komunikacija između nastavnika i djeteta
  • podrška od strane nastavnika i školskog osoblja
  • educiranost nastavnika u pogledu digitalnih tehnologija
  • negativni stavovi o nasilju
  • poticanje prijavljivanja nasilja stručnim osobama
  • postavljanje i provođenje jasnih pravila za sprječavanje nasilja
  • izrada i provedba programa prevencije nasilja i intervencije kod pojave nasilja
  • pozitivni odnosi s vršnjacima
  • treniranje socijalnih vještina i konstruktivnog rješavanja sukoba među vršnjacima.

Obilježja šire zajednice
Obuhvaćaju one elemente i aktivnosti koje se provode ne samo na razini pojedinih ustanova ili institucija već zahvaćaju razinu šire lokalne zajednice ili pak djeluju na nacionalnoj razini u svrhu suzbijanja elektroničkog nasilja. Takvi zaštitni čimbenici djeluju kroz poticanje edukacije i informiranja šire javnosti o problematici elektroničkog nasilja, poticanje suradnje nadležnih službi, izradu lokalnih i nacionalnih planova i programa za suzbijanje nasilja te osiguravaju program zaštite i pomoći sudionicima elektroničkog nasilja. 

Zaštitni čimbenici šire zajednice:

  • visoka razina svijesti javnosti o problematici elektroničkog nasilja
  • educiranost javnosti o aspektima sigurnog korištenja interneta
  • postojanje zakonske regulative i pravnog okvira za suzbijanje elektroničkog nasilja
  • izrada i implementacija programa prevencije i intervencije na lokalnoj i nacionalnoj razini
  • poticanje interdisciplinarnosti i suradnje nadležnih službi i institucija
  • poticanje stručnih istraživanja u području elektroničkog nasilja.

Rizični čimbenici

Individualne osobine
Za razliku od zaštitnih čimbenika koji predstavljaju svojevrsne zaštitne ili adaptivne mehanizme, rizični se čimbenici odnose na određene disfunkcije ili neprilagođene načine doživljavanja i ponašanja pojedinaca. Tako se pokazalo kako su niže samopoštovanje pojedinaca, lošije kognitivne sposobnosti i niži školski uspjeh prediktivni za doživljavanje i činjenje elektroničkog nasilja. Također, djeca koja pokazuju razvojne poteškoće ili se ističu prema nekim tjelesnim i ponašajnim obilježjima, lakše postaju mete nasilja.

Kod počinitelja nasilja izraženije su poteškoće u samokontroli i emocionalnoj samoregulaciji, te je prisutna veća impulzivnost i izraženije neprijateljske tendencije prema drugima. Kada je riječ o sociodemografskim karakteristikama, utvrdilo se kako su dječaci češće uključeni u direktne oblike nasilja, dok se djevojčice češće koriste indirektnim ili relacijskim oblikom nasilja. Također, adolescenti mlađe životne dobi u odnosu na mlađu djecu ili starije adolescente u većem su riziku od sudjelovanja u nasilničkim ponašanjima. Među ove čimbenike valja svakako ubrojiti i učestalost korištenja digitalnih medija pri čemu se korištenje zabavno-komunikacijskih servisa poput društvenih mreža pokazalo visoko prediktivnim za činjenje, ali i doživljavanje elektroničkog nasilja.

Individualni rizični čimbenici:

  • spol djeteta
  • mlađa dob pojedinca
  • niže samopoštovanje i samopouzdanje
  • niži intelektualni kapaciteti
  • niži školski uspjeh
  • tjelesni i psihosocijalni deficiti
  • razvojne poteškoće
  • isticanje djece prema nekim fizičkim ili ponašajnim obilježjima
  • slabija samokontrola i emocionalna regulacija
  • impulzivnost i agresivnost
  • smanjeni osjećaj krivnje i grižnje savjesti
  • niže razine prosocijalnog ponašanja, empatije i moralnih odrednica
  • lošije socijalne vještine i lošije strategije rješavanja sukoba
  • pozitivni stavovi prema nasilju
  • učestalo korištenje digitalnih medija.

Obiteljski čimbenici
Odnose se na nisku kvalitetu odnosa roditelj-dijete i na opću negativnu atmosferu obiteljskog okruženja. Pozitivnim prediktorima elektroničkog nasilja pokazala se niska emocionalnost i loša komunikacija između roditelja i djeteta, kao i visoka razina sukoba u obiteljskom okruženju. Roditelji koji provode strogu disciplinu koristeći restriktivne i kažnjavajuće odgojne mjere, ali i one pretjerano popustljive i fleksibilne, povećavaju vjerojatnost da će dijete sudjelovati u nasilničkom ponašanju. Također, roditelji koji ne raspolažu adekvatnim znanjem o računalnim tehnologijama te pritom ne vrše nadzor i kontrolu nad djetetovim korištenjem interneta, mogu doprinijeti većoj izloženosti djeteta online nasilju.

Obiteljski rizični čimbenici:

  • niska emocionalnost i niska povezanost između roditelja i djeteta
  • loša komunikacija i visoka razina konflikata u obitelji
  • svjedočenje nasilju u obitelji
  • autoritaran ili popustljiv roditeljski stil
  • nekonzistentno provođenje roditeljske discipline
  • neadekvatan roditeljski nadzor i kontrola djeteta
  • niska educiranost roditelja o elektroničkim tehnologijama
  • nedovoljna uključenost roditelja u djetetove školske aktivnosti.

Čimbenici vezani uz školu i vršnjake
Tu se ubrajaju oni faktori koji ne pridonose sprječavanju nasilja ili pak ne nude adekvatne mehanizme reagiranja na pojavu nasilja. Tako visokorizični čimbenik predstavlja nepostojanje jasnih prevencijskih i intervencijskih programa u pojavi nasilja od strane školskog sustava, manjak adekvatne educiranosti i informiranosti stručnog osoblja, te nedostatak otvorene i podržavajuće komunikacije između djece i nastavnika. Također, školski sustav koji ne promovira suradnička ponašanja među djecom i ne uspijeva podučavati djecu socijalno prihvatljivim i adaptivnim ponašanjima, otvara prostor pojavi agresivnih i nasilničkih ponašanja među djecom.

Školski i vršnjački rizični čimbenici:

  • manjak dijaloga i otvorene komunikacije između stručnih suradnika i djece
  • neadekvatan sustav pružanja podrške djeci i mladima
  • needuciranost djelatnika i nedovoljno znanje o digitalnim tehnologijama
  • nepostojanje jasnih stavova i pravila u pogledu nasilja
  • nedovoljno planiranje i provođenje prevencijskih i intervencijskih programa u suzbijanju nasilja
  • visoka razina sukoba i neprihvaćanja među vršnjacima
  • tolerancija prema nasilju i međuvršnjačko poticanje nasilja
  • izloženost i svjedočenje vršnjačkom nasilju.

Obilježja šire zajednice
Najčešće se radi o nepostojanju jasnih i definiranih strategija za suzbijanje elektroničkog nasilja kao i o nedovoljnoj educiranosti stručnjaka i javnosti o problematici ovog fenomena. Zajednica u kojoj ne postoje jasno definirani stavovi o nultoj toleranciji na nasilje, a time i adekvatni planovi i programi za prevenciju nasilja, te programi zaštite i pomoći žrtvama i počiniteljima nasilja, kao takvi predstavljaju potencijalan okvir za pojavnost i širenje elektroničkog nasilja među djecom i mladima.

Rizični čimbenici šire zajednice:

  • niska educiranost građana o aspektima korištenja digitalnih tehnologija
  • nedovoljna svijest javnosti o problematici elektroničkog nasilja
  • nepostojanje zakonske regulative u suzbijanju elektroničkog nasilja
  • nedovoljan dijalog i suradnja između stručnjaka i javnih institucija
  • nepostojanje programa prevencije i intervencije nasilja na lokalnoj i nacionalnoj razini
  • nepostojanje programa zaštite i pomoći sudionicima nasilja
  • nepostojanje medijskih kampanja s ciljem suzbijanja nasilja
  • nedovoljna stručna istraživanja o prevalenciji i problematici elektroničkog nasilja.

Napisala: Nada Luetić

Izvori:

Batori, M. i Ćurlin, M. (2020). Nasilje putem interneta među adolescentima. Zdravstveni glasnik6(1), 104-114.

Bilić, V. (2014). Correlates and outcomes of cyberbullying and cybervictimization. U: Orel, M. (ur.) The New Vision of Future Technologies. Ljubljana: Eduvision, 71-84.

Bilić, V., Buljan Flander, G. i Hrpka, H. (2012). Nasilje nad djecom i među djecom. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Buljan Flander, G., Dugić, S. i Handabaka, I. (2015). Odnos elektroničkog nasilja, samopoštovanja i roditeljskih čimbenika kod adolescenata. Klinička Psihologija8(2), 167-180.

Tokunaga, R. S. (2010). Following you home from school: A critical review and synthesis of research on cyberbullying victimization. Computers in Human Behavior26(3), 277-287.

Velki, T. i  Kuterovac Jagodić, G. (2016). Možemo li na temelju prediktora tradicionalnoga vršnjačkog nasilja predviđati elektroničko vršnjačko nasilje?. Društvena Istraživanja: Časopis za Opća Društvena Pitanja25(4), 523-545.

Vrhovnik, A. (2019). Elektroničko nasilje među djecom i mladima. Psychē2(1), 78-78.