Nasilje putem online igrica

Nasilje putem online igrica

Dijete od rođenja istražuje svijet i otkriva brojne mogućnosti te to prvenstveno čini kroz igru.  Iako nam se dječja igra čini kao nešto lagano i normalno, djeca na taj način uče nove riječi, uče o suradnji, dijalogu, socijalizaciji te upoznaju svijet i okolinu; to je njihov primarni način učenja informacija o sebi, drugima i okolini.

Danas se igra iz dvorišta preselila na računala i internet te je internet postao glavni način komunikacije među djecom i mladima. Internet pruža brojne mogućnosti za komunikaciju između korisnika, kao što su blogovi, društvene mreže, forumi, chat-sobe i online igrice.  Online igrice su ono što zamjenjuje igru u dvorištima i na igralištima te djeca i adolescenti većinu vremena provode igrajući igrice.  Igranje online igrica je više od samog igranja igre da bi se zabavilo. To je čitava jedna zajednica, posebice u online igricama koje zahtjevaju više igrača (eng. multiplayer). Takva zajednica djeci i adolescentima ne pruža samo zabavu igranja igre, već i okruženje za međuljudsku i emocionalnu interakciju s obzirom da tijekom igranja same igre igrači mogu komunicirati u chat-sobama ili putem slušalica i mikrofona.  U isto vrijeme, povećana interakcija vodi i do povećanog broja konflikata koji mogu biti zbog samih igrica, ali i vezani uz same karakteristike djeteta. Takvi konflikti mogu dovesti do ozbiljnih sukoba i oblika uznemiravanja koji se nazivaju cyberbullyingom.

Zabrinjavajuće je i to što velika većina djece igra igrice koje uključuju napade i nasilje te su neka istraživanja pokazala kako to može imati utjecaja na psihološki i socijalni razvoj djeteta. Izlaganje nasilnim temama može dovesti do instinktivno nasilnog ponašanja u svakodnevnom životu. Ono što istraživanja pokazuju je da su uglavnom dječaci ti koji češće igraju online igrice i češće sudjeluju u nasilnom ponašanju prilikom igranja.  Dječaci češće od djevojčica sudjeluju u nasilnim online igricama te u njima češće pokazuju neprijateljstvo i agresivno ponašanje prema ostalim igračima. Možemo se zapitati koji je razlog tome. Moguće je da su dječaci aktivniji i češće igraju online igrice te stoga češće i sudjeluju u nasilnim ponašanjima. Razlog može biti i taj što je većina online igrica prilagođena interesima dječaka, odnosno igrice uključuju natjecanja i borbe. Treba imati na umu da dječaci i djevojčice čine različite vrste nasilja, dječaci češće čine fizičko nasilje, dok djevojčice češće čine relacijsko nasilje kao što su širenje glasina, isključivanje i ocrnjivanje drugih te se takvo ponašanje lako može događati u online svijetu u chat-sobama. Iako dječaci više igraju online igrice i češće sudjeluju u nasilju prilikom igranja, to ne znači da djevojčice nisu žrtve ili počinitelji takvog nasilja, već se samo može razlikovati način na koji nasilje čine. Dječaci će se vjerojatnije posvađati, izreći uvredljive komentare dok će djevojčice češće izbaciti pojedinu osobu iz grupe, razgovora, ignorirati je i isključivati iz igre. I jedno i drugo su nasilna ponašanja, samo u različitim oblicima.

Osim međuvršnjačkog nasilja, koje se događa među djecom iste ili slične dobi, putem igrica se mogu dogoditi i drugi oblici nasilja. Jedan primjer su i predatori koji mogu sudjelovati u online igricama s ciljem da privuku djecu.  Oni privlače dječju pažnju i naklonost nudeći im ljubaznost, srdačnost, razumijevanje za njihove probleme, pa čak i poklone. Postepeno uvode neprimjerene slikovne seksualne materijale u razgovore te navode djecu na razgovor o takvim temama u svrhu vlastitih nemoralnih potreba. U težim slučajevima, online predatori uspijevaju dijete nagovoriti i na pravi, sastanak ‘oči u oči’, što po dijete može završiti kobno. Takve osobe najčešće o sebi ne daju prave podatke, već lažu o svojoj dobi i predstavljaju se kao vršnjak djeteta kojem su pristupile te tako lakše stvaraju odnos s njim.

Igranje online igara ima svoje pozitivne učinke kao što je bolje procesiranje sekundarnih vizualnih podražaja, bolja koordinacija oko-ruka, veća brzina reakcije, razvoj logičkih i matematičkih sposobnosti te razvijanje socijalnih odnosa. No, ono ima i svoje negativne učinke u pogledu nasilja koje valja imati na umu te učiniti potrebne korake u prevenciji tog nasilja te djecu educirati o svim rizicima.

Napisala: Katarina Bašić