Elektroničko nasilje nad djecom s intelektualnim i drugim teškoćama

Elektroničko nasilje nad djecom s intelektualnim i drugim teškoćama

Žrtve elektroničkog nasilja (cyberbullyinga) najčešće su osobe koje se po nekim svojim karakteristikama ističu. Meta tako postaju djeca s intelektualnim i drugim teškoćama.

Prema istraživanju koje su 2019. proveli Iglesias, Gómez Sánchez i Alcedo Rodríguez 37 – 70% mladih bilo je žrtva elektroničkog nasilja. Kada govorimo o mladima s intelektualnim teškoćama, rezultati istraživanja pokazali su kako 59% osoba s takvim poteškoćama ne koristi mobilne uređaje, a oni koji ih imaju koriste ih uglavnom za pozive. Također, čak 80% ne koristi internet, 75% ne koristi chat, a 41% ne koristi društvene mreže. Unatoč tako visokim, obećavajućim postotcima, postoji pretpostavka kako su skupine koje su u društvu često odbacivane, kao što su osobe s intelektualnim teškoćama ili osobe iz spektra autizma, podložnije cyberbullyingu. Te skupine imaju otežane komunikacijske sposobnosti, iz čega proizlaze i manje sposobnosti stvaranja prijateljstva, ograničenih su interesa i ponavljajućih obrazaca ponašanja koji privlače pažnju zlostavljača te zbog toga imaju veće izglede da će pripadati vulnerabilnoj skupini. Osobe iz spektra autizma rizična su skupina zbog smanjenih sposobnosti kritičkog razmišljanja. Isto tako, veći rizik imaju osobe s intelektualnim teškoćama, i to zbog ograničenog intelektualnog funkcioniranja kao i smanjene sposobnosti prilagodbe. Dodatan negativan čimbenik su i smanjene sposobnosti analiziranja socijalnih situacija, kao i posljedica vlastitih postupaka na internetu.

Zanimljiva je i činjenica kako nema značajnih razlika u korištenju uređaja (poput tableta) između osoba s intelektualnim teškoćama, s Aspergerovim sindromom te njihovih vršnjaka bez teškoća. Osobe s AS i IT uglavnom ih koriste za igranje, najmanje za komuniciranje ili učenje. Mladi s IT i AS ipak manje koriste društvene mreže (82%) od kontrolne skupine (96%) te, iako je pretpostavka bila kako su osobe s IT znatno podložnije cyberbullyingu, rezultati ovog istraživanja pokazali su kako nema značajno velike razlike u odnosu na kontrolnu skupinu. Najčešće situacije uključuju rasistički sadržaj, potom seksistički sadržaj, razotkrivanje privatnih podataka, ponižavajuće komentare te pozive nepoznatih osoba. Zanimljivo, čak 59% osoba s teškoćama ne pita roditelje za dopuštenje pri instaliranju neke društvene mreže. Najviše izložene elektroničkom nasilju bile su osobe s intelektualnim teškoćama, a to je uključivalo verbalno nasilje (npr. nepoznata osoba šuti prilikom poziva s nepoznatog broja), vrijeđanja preko poruka na WhatsAppu te zadirkivanje putem društvenih mreža. S druge strane, postoji i određen postotak osoba s IT i AS koji su vršili elektroničko nasilje nad drugima (oko 10%) u verbalnom obliku (npr. vrijeđanje), preko poziva s nepoznatog broja, širenjem tračeva o nekom preko WhatsAppa ili drugih mreža, udruživanjem s drugim ljudima s ciljem ignoriranja neke osobe na društvenim mrežama i sl. Možemo reći kako mladi s intelektualnim teškoćama i Aspergerovim sindromom imaju manje vremena koje mogu provesti na uređajima, a time imaju više teškoća u njihovoj uporabi. Također, očekuje se da će se povećati postotak elektroničkog nasilja nad osobama s teškoćama s obzirom na odsutnost bilo kakve intervencije i sve veću dominaciju digitalnog svijeta.

Kowalski i Toth su 2018. proveli istraživanje koje je pokazalo kako je kod mladih s razvojnim teškoćama između 12 i 19 godina postotak elektroničkog nasilja preko interneta bio 7%, a preko poruka 4%. Ipak, veći je postotak onog tradicionalnog nasilja izvan virtualnog svijeta. Postotak ispitanih mladih koji na internetu provode prosječno 3 do 4 h dnevno iznosi 36%, dok gotovo 40% njih internet koristi prosječno 5 do 6 h dnevno. Taj je postotak kod mladih s teškoćama manji, odnosno postotak onih kod kojih je vrijeme provedeno na internetu između 3 i 4 h iznosi približno 33%, dok je kod 17% njih to između 5 i 6 h dnevno. Međutim, zabrinjavajuće je to što je postotak osoba s teškoćama koji dnevno provedu i do 10 h na internetu 17%, što je znatno više od 6% mladih bez teškoća koji provode isto toliko vremena online. Zabrinjavajući je podatak kako je postotak mladih s razvojnim teškoćama koji na internetu provode 10 ili više sati dnevno za 11% veći od postotka mladih bez teškoća. To je važno jer istraživanja pokazuju da postoji povezanost između vremena provedenog online te zastupljenosti cyberbullyinga.

Kada govorimo o vrsti društvene mreže,  elektroničko nasilje nad osobama s teškoćama najzastupljenije je na Facebooku, online igricama te e-mailu. Što se tiče razdoblja života, učenici s teškoćama bili su najviše zlostavljani u srednjoj školi, a oni bez teškoća u osnovnoj školi. Također, više od trećine ispitanika reklo je kako nisu pružili gotovo nikakav otpor cyberbullyingu. Ono što je dodatan razlog za brigu jest i zaključak kako je grupa s teškoćama sklonija ismijavanju izvršitelja zajedno s drugim osobama, stoga je potrebno provesti trening primjerenijih vještina odgovaranja zlostavljačima, barem kako bi se spriječilo daljnje nasilje.

Važan je i pasivni oblik cyberbullyinga, tzv. cyberstanding. Cyberstander je tako osoba koja je svjedok online nasilja, ali nije direktno uključena. Problem koji se javlja jest činjenica da te osobe u manjoj mjeri govore odraslima o nasilju online negoli nasilju uživo iz razloga što su odrasli manje prisutni na online mrežama. Više je slučajeva gdje mladi s teškoćama stvaraju bliske veze online te daju svoje osobne informacije u tim odnosima nego što to čine oni bez teškoća.  Cyberbullying kod mladih uzrokuje teškoće prilagodbe, odnosno anksioznost i depresiju. Depresiji su tako podložniji adolescenti s intelektualnim i razvojnim teškoćama nego oni bez.

Wright i Wachs (2020.) izvještavaju kako je tek nekoliko osoba naglasilo kako su nekome rekli da su žrtva online nasilja, većinom roditeljima. To je izrazito važno jer roditelji su ti koji mogu pružiti najveću pomoć djeci. Bitno je da mladi u roditeljima vide potporu i da znaju da u tim za njih teškim situacijama nisu sami. Utvrđeno je kako potpora roditelja smanjuje prisutnost depresije uzrokovane elektroničkim nasiljem među mladima s intelektualnim i razvojnim teškoćama. Važno je da roditelji raspravljaju o rizicima korištenja interneta, o strategijama za nošenje sa cyberbullyingom i izbjegavanju situacija koje bi loše utjecale na osobe s teškoćama. Ne intervenirati na vrijeme može dodatno naštetiti adolescentima s teškoćama.

Napisala: Fedora Santini

Izvori:

Iglesias B. O., Gómez Sánchez L.E., Alcedo Rodríguez A. M. (2019) Do young people with Asperger syndrome or intellectual disability use social media and are they cyberbullied or cyberbullies in the same way as their peers? Psicothema, vol. 31, no. 1, str. 30-37. https://doi.org/10.7334/psicothema2018.243

Kowalski, R.M., Toth, A. (2018) Cyberbullying among Youth with and without Disabilities. Journ Child Adol Trauma 117–15. https://doi.org/10.1007/s40653-017-0139-y

Wright, M.F., Wachs, S. (2020) Parental Support, Health, and Cyberbullying among Adolescents with Intellectual and Developmental Disabilities. J Child Fam Stud 29,2390–2401. https://doi.org/10.1007/s10826-020-01739-9