„Skriveno“ elektroničko nasilje

„Skriveno“ elektroničko nasilje

Napisala: Ana Špac

O elektroničkom nasilju vrlo je lako pronaći brojne članke, ankete, istraživanja, izvješća i druge radove. Ova tema je zasigurno privukla pažnju mnogih stručnjaka, posebice ako je riječ o mladim ljudima, tj. generaciji koja je odrasla tijekom tehnološke revolucije 21. st. Međutim, većina stručnjaka u vidu elektroničkog nasilja podrazumijeva komunikacijske aktivnosti na internetu kojima je svrha poniziti, zadirkivati, prijetiti ili direktno uznemiravati pojedinca. Ove aktivnosti su samo najekstremniji oblik elektroničkog nasilja, ali postoje puno učestaliji oblici koji zahvaćaju širu populaciju; njihovo je djelovanje prikriveno, a posljedice dolaze postepeno i teže ih je uočiti.

Nasilje se može definirati kao svako nametanje vlastite volje, tj. osvajanje nadmoći nad drugom osobom bez njezina pristanka. Može biti direktno ili indirektno. Kada je riječ o elektroničkom nasilju, direktan oblik bi bile npr. poruke mržnje, nasilni komentari, otkrivanje osobnih informacija o drugima, “provaljivanje” u tuđe e-mail adrese ili druge internetske račune i sl. Indirektno elektroničko nasilje bi bilo ono svakodnevno, “skriveno” nasilje. Njemu se ne pridaje puno pažnje te je postalo već prihvatljivi oblik ophođenja. Posebice zahvaća mlađu populaciju te je uvelike utjecalo na njezin razvoj.

Jedan oblik indirektnog elektroničkog nasilja bi bilo prosuđivanje drugih ljudi na  temelju profila s društvenih mreža. Već je postalo normalno da, ukoliko ste tek upoznali ili čuli za nekog, prvo potražite njegove profile na društvenim mrežama, te na temelju toga donesete zaključke o njegovom životu i osobnosti. Ovo ponašanje je štetno za obje strane budući da se tako lako rađaju predrasude te da osoba lako dobije lošu reputaciju iz nedosljednih izvora informacija; ali i u suprotnom slučaju, lako se rađa zavist i nezadovoljstvo vlastitim životom ukoliko dođe do uspoređivanja vlastitog života s onim što drugi ljudi predstavljaju na društvenim mrežama. Na ovo se nadovezuju i brojni celebrityji i influenceri, čiji su životi česta tema razgovora te se o njima saznaje putem portala ili društvenih mreža. Oni postaju idoli, a njihov život idealan. Oni određuju što će biti prihvatljivo i popularno za sve, tj. pokreću “trendove” i mogu utjecati na stavove i razmišljanja ljudi. Tako dolazi do stvaranja “internet populacije”, odnosno široke skupine ljudi, koja je prihvatila određene karakteristike, stilove, mišljenja, stavove, pa čak i probleme jer su to vidjeli na internetu. Za to može biti odgovoran utjecajan pojedinac (celebrity) ili  javnost, tj. jer “svi to rade tako” (ideja, ponašanje ili stil koji se širi od osobe do osobe putem internet kulture se popularno naziva meme).  “Internet populacijom” je vrlo lako manipulirati budući da nema razvijenog kritičkog promišljanja. Pravi primjer za ovo bi bilo događanje s kraja 2017. kada je na internetu postao popularan meme pod nazivom “Tide Pod Challenge”. To je zapravo bio izazov koji je pozivao na konzumiranje tableta za perilicu rublja marke Tide. Iako svjesni ludosti, mnogi (ponajviše adolescenti) su se odazvali te su snimali i objavljivali videa na kojima konzumiraju spomenute tablete. Mnogi su tako završavali u bolnici zbog trovanja te pretrpjeli posljedice.

Elektroničko nasilje se ne mora nužno odvijati na internetu. Stvaranje bilo kakve ovisnosti o tehnologiji također se može smatrati nasiljem, budući da nam je tehnologija nametnuta, te je danas gotovo nemoguće zamisliti život bez smartphonea, osobnih računala, tableta… Drugim riječima, “prisiljeni” smo trošiti novac na navedene predmete te je bez njih naš život nezamisliv.

Lažne vijesti (eng. fake news) su zaseban oblik nasilja, budući da se na ovaj način šire dezinformacije i kontrolira populacija, koja zbog nedostatka kritičkog mišljenja naivno prihvaća “servirane” informacije smatrajući ih uvijek dosljednima. Posljedice ovoga mogu biti svakakve; od širenja mržnje, krivih osuda do nemira, prosvjeda i pobune populacije.

Posljedice svega ovoga najviše je osjetila najmlađa generacija; oni koji su odrasli uz tehnologiju. Studije pokazuju da se mogućnost razvitka komunikacijskih, motornih i međuljudskih sposobnosti smanjuje kod djece koja provode vrijeme gledajući u ekrane. Također, konstantno korištenje tehnologije utječe na fizičku aktivnost i san.

Ipak, najgore psihološke posljedice su one koje se ne mogu očitati studijama ili izmjeriti na bilo kakav način. Tu se radi o načinu na koji mlada generacija doživljava svakodnevni život. Sve se češće kod mladih ljudi pojavljuje depresija i anksioznost, a tu je i FOMO (“fear of missing out” – potreba stalne povezanosti na društvenim mrežama). No, nitko tko to nije proživio ne može u potpunosti razumjeti kako količina likeova i komentara utječe na raspoloženje, tj. kako smo sretni kada nam slika dobije puno likeova ili kada nam upravo ona osoba za koju smo to mi željeli “seena” story. Tako da je dovoljan jedan pogled u malu ciglu koja se nalazi u našem džepu i raspoloženje se može u trenu promijeniti od tužnog na sretno i obratno. Zapravo, uz stvarnost i sve teškoće stvarnog svijeta mi smo sebi stvorili još jedan, virtualni, koji dolazi s vlastitim problemima.

Za zaključak, potrebno je definirati elektroničko nasilje kao svaku aktivnost uz korištenje tehnologije koja se može smatrati štetnom za pojedinca i/ili opće dobro. Tek je uz ovu definiciju moguće sagledati širu sliku i vidjeti pravu problematiku korištenja tehnologije, a kao jedino moguće rješenje bitno je podići svjesnost ljudi (osobito mladih) o ovom problemu.