Roditelji kao online odgojitelji: kako prevenirati i prepoznati internetsko nasilje vlastitog djeteta?

Roditelji kao online odgojitelji: kako prevenirati i prepoznati internetsko nasilje vlastitog djeteta?

Napisala: Anamarija Šesnić

Kako zaštititi vlastito dijete i biti dobar roditelj u virtualnom svijetu? Prema istraživanju objavljenom u „Children and Youth Services Review“ čak 70% elektroničkog nasilja se odvija dok je dijete kod kuće, a roditelji nerijetko ne prepoznaju problem i navode nedostatak vlastitih resursa u nošenju s elektroničkim nasiljem te potrebu za dodatnom podrškom u borbi protiv istog. Zbog sve bržeg napredovanja tehnologije djeca su često nekoliko koraka ispred roditelja, što predstavlja jedan od glavnih izazova roditeljstva današnjice. Roditelji su obično zbunjeni i ne znaju kako treba postupiti u digitalnom okruženju i upravo zato treba podići svijest i naglasiti da su roditelji i dalje najodgovornije bliske odrasle osobe koje imaju ključnu ulogu u prevenciji i otkrivanju cyberbullyinga. Ipak, u istraživanju iz 2014. godine koje je provela udruga Korak po korak utvrđeno je da 77% ispitanih roditelja gotovo nikada ne ograničava djetetu vrijeme koje može provesti na internetu, 79% njih gotovo nikada ne razgovara s djetetom o tome što radi na računalu i internetu, a čak 92% ispitanika gotovo nikada ne traži da im dijete pokaže što radi na društvenim mrežama.

Stručnjaci prvo ističu kako je važno da se svaki roditelj upozna s korištenjem društvenih mreža i interneta, a u tome im može pomoći upravo vlastito dijete, koje će se u toj ulozi osjećati odraslo i važno, a ujedno će to biti prilika da se s djetetom razgovara o ponašanju i događajima u virtualnom svijetu. Kada roditelji steknu vještine, dijete će imati osjećaj da se može na njih više osloniti i obratiti im se za pomoć ako se za tim ukaže potreba. Važan savjet roditeljima je i da djeci ne zabranjuju pristup internetu jer time samo mogu pogoršati situaciju i potaknuti dijete da se manje povjerava, već je najsigurniji način zaštite otvorena komunikacija, izgradnja međusobnog povjerenja i osjećaj sigurnosti da se dijete u svakom trenutku može obratiti roditelju. Dakle, potpuna kontrola često je kontraproduktivna, a umjesto toga treba naučiti dijete kako se može samo zaštititi i prepoznati nasilje.

Kako to postići? Ovisno o djetetovoj dobi zajednički postaviti okvirna pravila glede vremena koje se provodi na internetu te sadržaja koje dijete smije gledati, društvenih mreža, vrsti igrica i aplikacija, osoba s kojima može komunicirati i slično. Iako pravila postoje, povremeni nadzor je bitan, kao i osiguravanje djetetove privatnosti i zaštite osobnih podataka. Djetetu treba također objasniti da nikome ne daje svoje lozinke, ne prihvaća nepoznate ljude za prijatelje, ne objavljuje neprimjeren sadržaj itd.

A što ako se nasilje ipak desi? Djetetu treba objasniti da u virtualnom svijetu vrijede ista pravila koja vrijede u realnom svijetu i ono što se smatra ružnim i neprimjerenim u stvarnosti, ružno je i neprimjereno na internetu. S djetetom je potrebno otvoreno i mirno porazgovarati bez osuđujućeg tona te mu dati do znanja da pomoć i sigurnost ima u vama. Djetetu  treba reći da ne uzvraća istom mjerom, već da blokira osobu koja ga zlostavlja. Ako se radi o zlostavljanju od strane djeteta ili djece iz razreda, roditelj može obaviti razgovor sa školskim psihologom i učiteljicom, obratiti se za pomoć različitim udrugama (Hrabri telefon, Korak po korak) i savjetovalištima te u vrlo ozbiljnim slučajevima prijaviti i policiji. Nasilne poruke, slike ili videa treba sačuvati kao dokaz jer elektroničko nasilje ne ostavlja fizičke tragove pa ga je nažalost teže uočiti, ali i dokazati.

Istraživanja generalno sugeriraju da je roditeljska toplina faktor koji ublažava negativne učinke internetskog nasilja ako do njega dođe te da će se djeca podržavajućih roditelja vjerojatnije obratiti roditeljima za pomoć. To uvijek imajte na umu u pristupu s Vašom djecom jer roditelji kojima je vodilja u online odgoju razvijanje otvorene i zdrave komunikacije, povremeno nadziranje te traženje stručne pomoći, kada je to potrebno, dobri su online odgojitelji!


Izvori:


Bohač, I. i Tomljenović, B. (2016). Delete cyberbullying – Priručnik za roditelje. Zagreb. Dostupno na: https://drive.google.com/file/d/0B7oUgb5L1z55UjVLZW9ha190T2c/view

Helfrich, E. L., Doty, J. L., Su, Y. W., Yourell, J. L. i Gabrielli, J. (2020). Parental views on preventing and minimizing negative effects of cyberbullying. Children and Youth Services Review118, 105377.